Poligamija

Dobrodošli na blog za afirmaciju poligamije i pozitivnih ljudskih vrijednosti.

02.10.2011.

U Britaniji ima preko 20 hiljada poligamnih brakova

Britanski list Daily Mail objavio j rezultate istraživanja sociologa iz Lancashirea o broju i životu poligamnih zajednica u Velikoj Britaniji. Prema navedenim istraživanjima u Britaniji ima preko 20 hiljada poligamnih zajednica. Najveći broj,
odnosno skoro većina članova poligamnih zajednica u Britaniji su muslimani. “Primjetan je porast broja poligamnih zajednica posljednjih godina. Druga i treća generacija muslimana u Britaniji sve češće osnivaju poligamne zajednice”, piše Daily
Mail. U Velikoj Britaniji je zakonom zabranjeno sklapanje višebračnih zajednica. Oni koji se odluče na osnivanje poligamnih, odnosno višebračnih zajednica to rade uz pomoć raznih trikova kako bi zaobišli spomenutu zakonsku zabranu.

Izvor: Saff.ba

23.07.2009.

Imam dvije supruge i na to imam puno pravo

Živim sa dvije žene i ne znam zbog čega bih to krio kada šerijatsko pravo to dopušta – kazao je novinarima prije nekoliko dana 50-godišnji  Nijaz Hodžić iz Kladnja, predsjednik saveza demobilisanih boraca Tuzlanskog kantona.

Nijaz se s prvom ženom Remzijom  vjenčao 1981., a s drugom Eminom 1990. godine šerijatski.

Šerijatsko pravo

- Njih dvije se slažu kao rođene sestre, one se brinu o meni i sa obje imam po dvoje djece. Svi zajedno sretno živimo. Nema tu nikakve bigamije. Važeći zakoni ne dozvoljavaju vjenčanje s dvije žene, ali dozvoljavaju šerijatsko pravo i meni je to sasvim dovoljno – objasnio je Hodžić.

Zanimljivo je da bez obzira što sa Eminom nije sklopio zakonski brak, ona je promijenila prezime i preziva se Hodžić. Prije toga promijenila je i ime.

- Emina se ranije zvala Jagoda, ali je meni za ljubav promijenila to ime – objasnio je Hodžić.

Iz braka sa Remzijom, Nijaz ima sinova Aliju koji radi kao policajac u Kladnju i kćerku Amru. Iz braka sa Eminom ima kćerke Aidu i Azru.

Otkako je Nijaz Hodžić javno saopćio da živi s dvije žene, ne prestaju reakcije na taj slučaj. U polemike o slučaju Hodžić, koje se uglavnom svode na priču o bigamiji, učestvuju političari, psiholozi, pravnici... Posebno su se rasplamsale u Republici Srpskoj gdje se Hodžić uzima kao dokaz da se u BiH „stvara islamska država u kojoj vladaju islamski zakoni i šerijatsko pravo“.

Sam Hodžić stalno i svima ponavlja da ne krši nikakve zakone. Banjalučki psiholog Srđan Puhalo također smatra da Hodžić nije prekršio nijedan važeći zakon time što živi s s dvije žene.

Ne krši zakone

- Niko mu to ne može zabraniti. Svako može da, poput Hodžića, živi s više žena. On je pronašao način da od sebe napravi velikog muslimana, a da mu pri tom niko ništa ne može. U krajnjem, on je pronašao način da indirektno kaže: “Živim kako hoću i ne možete mi ništa“.

Ranko Pejić, profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci kaže da ga slučaj Nijaza Hodžića ne iznenađuje, jer zna da u Federaciji BiH ima dosta onih koji žive u skladu sa šerijatskim pravom.

- Uvjeren sam da niko od bošnjačkih političara neće osuditi mnogoženstvo i način života koji se zasniva na šerijatskom pravu. Naprotiv, oni će to braniti tvrdnjama da je riječ o tradicionalnim islamskim vrijednostima – izjavio je Pejić za banjalučke medije.

- Stiče se utisak da se Bošnjaci polako odriču evropskih vrijednosti i korijena i sve više podliježu radikalnom islamskom učenju – komentar je Kostadina Vasića, poslanika Narodne skupštine Republike Srpske.

U Kladnju slučaj Nijaza Hodžića niko niti komentariše niti to želi.

- Zakone poštujem i ne kršim, a imam pravo da živim kako hoću i s kim hoću. Poštujem šerijatsko pravo koje mi dozvoljava da imam više žena – ponavlja Nijaz Hodžić.

http://www.san.ba/index.php?id=7555

05.07.2009.

Zenidba sa drugom bez saglasnosti prve zene, da ili ne?

Pitanje:

Es-Selamu Alejkum. Imam jedno pitanje sto bih voljela da mi odgovorite:

''Da li je muzu dozvoljeno da se ozeni drugom zenom, bez pitanja i saglasnosti prve zene??...''

Posto danas imamo brace sto oprvadavaju ono cemu teze.

Odgovor:

Među uvjetima koje je islam postavio za dozvolu višeženstva su pravednost i materijalna pretpostavka. O pravednosti Uzvišeni Allah kaže: „Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri.“ Ako strahujete da nećete pravedni biti, onda sa jednom...“ (En-Nisa, 3) Poslanik s.a.v.s. u hadisu kaže: „Ko bude imao dvije žene pa jednoj od njih bude iskazivao veću simpatiju, na Sudnjem danu će se pojaviti vukući jednu svoju polovinu, jadan i naheren.“ (Ibn Hibban)

Ko nije potpuno uvjeren u sebe, da je u stanju biti pravedan prema obje ili više svojih supruga u hrani, piću, odijevanju, stanovanju, noćivanju i izdržavanju, onda mu je zabranjeno oženiti se s više od jednom ženom. A iskazivanje veće simpatije koje je spomenuto u hadisu odnosi se na povredu prava žene, a ne na simatije srca.

Uvjet o materijalnoj mogućnosti za ženidbu se spominje u brojnim pravnim djelima. Muškarac koji nije sposoban izdržavati dvije ili više žena a upusti se u ovakvu avanturu, čini grijeh.

Među uvjetima se ne spominje saglasnost prve, druge ili treće žene. Teško bi ijedna žena pristala na davanje dozvole. Nije u prirodi žene da pored sebe voli i želi vidjeti drugu ženu koja bi isto tako bila draga mužu kao i ona i koja bi isto tako imala prava kao i prva. Dijeliti muža ne želi ni jedna žena. I to je sasvim prirodno. Možda upravo zbog težine dobivanja dozvole ili saglasnosti Uzvišeni Allah višeženstvo nije ni uvjetovao traženjem saglasnosti od prve žene.

Činjenica je da bi veliki broj žena radije bio spreman oprostiti svome suprugu i ljubavnicu i zinaluk, „sam nek je daleko od očiju“, ili „sam nek je ne dovodi kući“, što je naravno veća greška i teži grijeh nego da se suprug legalno oženi.

U nekim slučajevima višeženstvo je dobro i kao rješenje socijalnog pitanja u nekoj državi. Posebno u područjima koja su bila obuhvaćena ratom. Velikom broju udovica udaja za imućnog oženjenog muškarca i legalan, častan i čist život, bolji je nego samački i siromašni.

Hfz. mr. Senaid Zajimovic

05.07.2009.

Višeženstvo u islamu

Fenomen višeženstva je bio prisutan i prije pojave islama. U najmanju ruku, višeženstvo je bilo prisutno u jevrejskoj vjeri, a i izvorno kršćanstvo ga je priznavalo. Opće je poznato da su i druge vjere priznavale višeženstvo, ali tada ono nije bilo ograničeno brojem u vrijeme poslanstva prijašnjih poslanika, od Ibrahima, a.s., jevreja itd.

Ako bismo realno i objektivno sagledali stanje i kod onih koji osuðuju pojavu višeženstva, vidjeli bismo da ga i oni prakticiraju, ali na način koji je razvratan i štetan  po ljudsko društvo, jer, pored zakonske žene i djece, mnogi imaju ljubavnice i vanbračnu djecu.

Zbog toga možemo reći da islam na najbolji mogući način štiti društvo od ovakvih štetnosti i to u okviru sljedećih pozitivnih propisa: Prvi pozitivan propis kada je u pitanju višeženstvo islam je donio kada je ograničio broj žena, jer prije su muškarci mogli da se žene sa neograničenim brojem žena u isto vrijeme. Drugi propis kojim je islam uvjetovao višeženstvo jeste to da je naredio mužu da se potpuno pravedno i jednako odnosi prema svim ženama, da ispunjava njihova prava. Svakoj ženi omogućeno je da se žali organima vlasti ukoliko je muž namjerno zapostavi i dadne prednost drugoj ženi u odnosu na nju. Ukoliko se ispostavi da su njene optužbe istinite, ona će imati pravo da traži razvod braka.

Kada je u pitanju ''druga žena'', ona dobrovoljno pristaje da bude druga zakonska žena i da uživa sva prava u društvu i da njena djeca budu potpuno ravnopravna sa ostalom djecom. Suprotno njoj jeste ljubavnica koja na sebe i na svoju djecu navlači prezir i sramotu u sredini u kojoj živi. U slučaju višeženstva, žena dobrovoljno donosi odluku da se javno i zakonski uda i na taj način spašava sebe od prostitucije, njena djeca imaju oca koji je svima poznat i u isto vrijeme ona je odana svome mužu. Zabraniti joj ovo pravo znači prepustiti je opasnosti da cijeli život provede kao bludnica. Zar to uistinu nije otvoreni napad na njeno pravo da se zakonski uda i živi u legalnom braku?

Kada je u pitanju ''prva žena'', u većini slučajeva ona nije zadovoljna time da njen muž ima i drugu ženu. Zbog toga ona ima pravo da prilikom sklapanja braka uvjetuje mužu pravo na razvod ukoliko on odluči da ženi drugu. Ovo je treći pozitivan propis kada je u pitanju stav islama prema višeženstvu. 

Na ovaj način islam je donio nekoliko propisa: ograničio je broj žena, uvjetovao je mužu da bude pravedan prema svim ženama jednako i, na kraju, dao je pravo prvoj ženi da uvjetuje razvodom braka svome mužu ukoliko želi da ženi drugu ženu. Putem ovih propisa islam je zaštitio sve interese društva i pojedinca: muža, žena i djece. Svi oni mogu da žive u okvirima zakona i da budu poštovani od drugih. Suprotno njima su oni koji žive u razvratu. Oni su izgubili svako poštovanje, prešli su granicu dozvoljenog, a njihove porodice osuðene su na propast.

Možda će neko upitati: “Broj žena ograničen je na četiri, pa kako se onda desilo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao devet žena, a ostalim muslimanima zabranjeno je da imaju više od četiri žene?”

Prije odgovora na ovo pitanje moramo obratiti pažnju na sljedeće činjenice:

Prva: U prvih trinaest godina koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proveo u Mekki, u početku svoje poslaničke misije, imao je samo jednu ženu sa kojom je živio petnaest godina od početka svoje mladosti, i dok je ona bila živa, nije se ženio drugim ženama.

Druga: U vrijeme kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao devet žena bio je već star, a to se desilo i u vrijeme kada je njegova poslanička misija zahtijevala potpuni angažman. To se desilo prije nego što je Allah, dž.š., objavio da je vjernicima dozvoljeno da imaju po četiri žene.

Treća: Sklapanje brakova sa ženama koje je ženio uveliko je imalo veze sa samom poslaničkom misijom. To je činio s namjerom da ostvari dobre odnose sa plemenima iz kojih su te žene potjecale, ili da jednostavno pruži zaštitu ženama čiji su muževi poginuli šireći islam.

četvrta: Svim ženama koje su bile udate za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bilo je zabranjeno da se nakon njegove smrti udaju.

Zbog svega toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije mogao da se razvede od žena koje su već bile udane za njega kako im u isto vrijeme ne bi bila zabranjena udaja, a i dobile su razvod braka. Posebno treba napomenuti, da su njegovi brakovi bili s namjerom širenja islama, posebno kada se islam proširio na sve strane. S druge strane, pojavila se potreba za ženama koje su u stanju da podučavaju druge žene islamskim propisima.

Meðutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., dobio je u Kur'anu posebno ograničenje koje se ogledalo u zabrani da se ženi drugim ženama mimo onih sa kojima je već oženjen, pa makar i ako neke od njih umru za vrijeme njegovog života. Isto tako, bilo mu je zabranjeno da neku od njih zamijeni sa drugom ženom bez obzira koliko mu se svidi njena ljepota. Ovo je bila zabrana koja se odnosila isključivo na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ne na ostale muslimane. U suri El-Ahzab, Allah, dž.š., objavio je: “Od sada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova.” (El-Ahzab, 52.)

Autor: Muhammed M’aruf Ed-Duvejlibi

Preveo:hfz. Zijad ef. Dervić

Preuzeto sa: http://www.minber.ba


05.07.2009.

Višeženstvo i njegova višestruka korist

Oživljavanje zapostavljenih sunneta - Višeženstvo i njegova višestruka korist

Institucija braka u modernom društvu je i te kako narušena. Iz dan u dan je sve manje onih koji stupaju u brak osiguravajući na taj način svome društvu mlađi naraštaj koji će, kako je to i uobičajeno u životu, nasljeđivati brige zajednice i nositi se sa njima. O ovome problemu u nekim zemljama se ozbiljno razmišlja jer on je već počeo rezultirati «nestajanje» ili bolje rečeno izumiranja pojedinih naroda. Zajednica u kojoj je mortalitet mnogo veći od nataliteta je u ozbiljnoj opasnosti.

Razlozi koji su doveli tome su mnogobrojni a jedna od najvećih je raširenost nemorala. S obzirom da sada mladi svoje seksualne potrebe mogu zadovoljiti na vrlo lahak način i sa više osoba, a bez obaveza koje brak sa sobom nosi, i ne razmišljaju o tome. To je zato što je za njih brak jednako strast i seks i ništa više, a to imaju «besplatno» kada god žele.
Allahov Poslanik alejhis-selam kaže: «..brak je moj sunnet pa ko ostavi moj sunnet nije od mene». (muttefekun alejhi)

Islam daje prednost općoj koristi nad pojedinačnom

Površno gledanje na neke propise islama često puta biva razlogom....
neshvaćanja istih ili zauzimanja pogrešnih stavova o njihovom propisivanju ili zabrani. Nekada je mnogo lakše razumiti zašto je u islamu tako ako znamo da je jedno od temeljnih pravila na kojima se zasniva ova vjera davanje prednosti općoj koristi nad pojedinačnom. Pa tako nešto biva zabranjenim zbog toga što njegova raširenost u društvu prouzrokuje štetu. Dok ako bi to činila jedinka ne biva istinski velikim problemom. Na drugoj strani isto pravilo važi i za naredbe i lijepa i preporučena djela. Ako tako budemo gledali i na propisanost višeženstva u islamu bit će nam mnogo lakše da shvatimo razlog njegovog utemeljenja u njemu. Naravno, u društvima u kojima trenutno živimo ozakonjivanje višeženstva bi bila bespotrebna i čudna stvar.

Zato što postoji opća sloboda  ljubavnih veza. I ne samo višeženstvo mnogo toga od islam je «bespotrebno» jer  su ljudi sami sebi uspostavili sistem života i njihovih međuljudskih odnosa. Kada govorimo o propisima islama i zašto je nešto tako onda se sjetimo da ti zakoni važe za jedno zdravo i moralno društvo tj, tim zakonima se želi napraviti i očuvati tako jedno društvo. I između tih naredbi i zabrana postoji jedna uska veza, jedan se veže ili nadograđuje drugim. Poznato ja da islam zabranjuje blud i to smatra velikim grijehom i propisuje strogu kaznu za njegovo činjenje. A isto tako znamo da je broj žena mnogo veći od broja muškaraca. Na koji način da onda u jednom takvom islamskom društvu riješimo problem većeg broja žena. Da kažemo da je trebalo ozakoniti nemoral i ne ograničavati ljubavne veze na brak samo. To ne bi bilo odgovarajuće rješenje jer bi se tada vrtili u krug i uvijek bi imali jedan od aktuelnih problema na stolu pred sobom kojeg bi morali riješiti. Pa je zato najbolje i najbezbolnije rješenje propisivanje višeženstvo kako bi što lakše mogli da očuvamo svoje društvo zdravim i moralnim.

Utemeljenost višeženstva u Kur'anu i sunnetu

«..onda se ženite sa po dvije, sa po tri i sa po četiri». (en-Nisa 3). A u sahih predajama se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem imao više žena, a što nam sve govori da višeženstvo ima svoju osnovu u Kur'anu i sunnetu Allahova Poslanika alejhis-selam. I pored toga što je većini muslimana i muslimanki poznata utemeljenost ovog propisa mnogi se od njih prema njemu kritički postavljaju. A nekada se u govoru o tome može osjetiti doza podsmijavanja i izrugivanja. Pa zato moramo upozoriti na veličinu i opasnost tog postupka i takvog načina ophođenja prema Allahovom zakonu koji u sebi nema manjkavosti. Kritikovati ovaj propis znači kritikovati Kur'an i praksu Allahova Poslanika alejhis-selam.

To znači i smatrati taj zakon nepotpunim jer se u njemu nalazi promašaj zbog dozvole ovog djela. A nijekanje ovog propisa je nijekanja jednog dijela Kur'an za što su islamski učenjaci rekli da je djelo koje izvodi iz vjere. « Danas sam vam vjeru vašu upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.» (el-Maide 3). Upotpunjavanje vjere za nas znači da ona nema potrebe da se nešto dodaje ili oduzima ili možda se čak nešto smatra bespotrebnim. Islam ne znači samo namaz ili post, on znači život i odnos prema njemu kako to Gospodar Uzvišeni voli.

Islam znači potpunu predanost

Od islama nije dozvoljeno uzimati ono što nam se sviđa a odbacivati ono što po našem nahođenju  ne odgovara. Vjernik nikako ne smije sebi dopustiti da prelazi granicu koju ne bi smio ili da daje sebi za pravo što ne zaslužuje. Riječ islam znači predanost i to ne običnu nego potpunu i sveobuhvatnu predanost. Čovjek kada shvati da je samo rob koji treba da se pokorava naredbama svoga Gospodara mnogo će biti jednostavnije razumjeti i pravo značenje ibadeta i predanosti Allahovim zakonima. Od nas se traži da stanemo u odbranu Allahovog zakona a ne da mi njegove propise omalovažavamo, ne daj Bože,  ili da ih kritikujemo. Teško je razumjeti nekoga ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan a da ne prihvata Allahove propise ili da čak javno govori protiv toga i napada onoga koji to zagovara i podržava. Iako često ne upotpunjavamo neke ibadete mi ih ne negiramo, a čak više podstičemo sebe i druge da ih izvršavaju.

Uzmimo primjer noćnog namaza koji danas, na veliku žalost, je od zapostavljenih sunneta ali uprkos tome mnogi ga preporučuju i govore o njegovim vrijednostima i nagradi kod Allaha za njegovo praktikovanje. Pokornost i predanost se baš ogleda u tome da izvršavamo ono što nam nekada i nije lahko ili s čime se na prvi pogled i ne slažemo. Time dokazujemo da je naš život, naša smrt i naši ibadeti Allaha radi Jedinog.

Neosnovane i kontradiktorne kritike

Od davnina, a naročito u zadnje vrijeme medijskog rata, muslimani i njihova vjera se pokušava predstaviti u najgorem obliku kako bi naišla na negodovanje i prezir drugih prema tome. Pored toga što se muslimani svrstavaju u kategoriju krvoločnih, zaostalih i ukratko rečeno problematičnih naroda o njima se govori da su oni vrsta seksualnih manijaka koji se ne mogu zadovoljiti brakom sa jednom ženom nego dozvoljavaju da jedan čovjek može imati više žena a civilizovani narodi takvo nešto nikada ne žele prihvatiti kao odliku «modernog» društva. Ako bi sve to slušali a da prije toga svoj mozak i mogućnost razmišljanja izvadimo iz svoje glave izgledalo bi lijepo.
 
Ali mi smo, kao što nas je i Allah stvori, razumna bića koja mogu razmišljati i zaključivati neke stvari onda se s tim sigurno nećemo nikada složiti. Kao prvo, oni od kojih dolaze kritike muslimanima i njihovoj vjeri  su narodi koji su davno izgubili nešto što se zove čast, čednost i kao što to naš narod kaže «obraz». Oni ne mogu ni zamisliti da bi neko od njih mogao da oženi čednu djevojku koja prije stupanja u brak nije imala na desetine «probnih» odnosa sa drugim muškarcima. Drugo, izrazito je mali broj čestitih brakova, tj. brakova u kojima muž nije nevjeran svojoj ženi i obrnuto. Treće, veliki broj njih ne bi smio garantovati da djeca koja se na papiru vode kao njegova da su i uistinu njegova. Četvrto, sve vrste nemorala su došle od njih, pornografija, homoseksualizam, pedofilija, i mnogi drugi poroci s kojim mi danas živimo i imamo problema.

Pa ko je onda opterećen tim stvarima ? I u svemu tome, pored ovako jasnih činjenica, ono što najviše jednog muslimani boli je pomisao da se njihovim stavovima i kritikama pridružuju veliki broj onih koji nose muslimanska imena. Muslimani su moralan narod koji je i pored naopakog zemana u kome se nazali uspio, zahvaljujući baš vjeri, da očuva svoju čast. Ako je islam dozvolio brak sa više žena to znači da ga je naredio svakome. Nego je ostavio na izbor onima koji su to u stanju da učine zbog, kako smo naveli, mnogostruke koristi.»A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom…» (en-Nisa 3)

Često se postavlja i pitanje zašto nije dozvoljeno ženama da imaju više muškaraca kako bi bili jednakopravni? Odgovor je jednostavan, čovjek koji ima više žena tačno se zna ko je kojem dijetu otac i majka dok bi u slučaju kada sa ženom spava više muškarac teško utvrditi ko je tačno otac tom djetetu. Iako kažemo da je to danas možda i moguće dokazati ostaje problem priznavanja jednog od očeva i problematika koja može oko toga nastati. A isto tako ko bi bio «glava» kuće u kojoj je više muževa u znamo da to žena nije  u stanju da bude.

Pozitivnosti višeženstva

-         sprečavanje nemorala

-         ostavljanje mogućnosti da što više žena nađe svoga staratelja pa makar i u poznijim godinama  

-         povećavanje nafake

-         briga o jetimima

-         povećavanje broja muslimana što je i te kako bitno

-         jačanje međuljudskih odnosa sklapanjem više brakova među ljudima tako da jedan čovjek se veže za više familija.

-         Praktikovanje jednog od sunneta Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem

-         Razlikovanje od drugih ne muslimanskih naroda

Svoju vjeru učimo od svojem uleme a ne od orijentalista i onih koji o njoj govore s neprijateljskog aspekta. Nemoguće je da neprijatelj o svome neprijatelju priča pozitivne i lijepe stvari jer je njegov cilj da ga što više ocrni u očima drugih. Naša vjera je naš ponos!

Pripremio Muhamed Ikanovic prof.
preuzeto sa: http://www.studio-din.com
27.06.2009.

Razlozi za višeženstvo

Razlozi za višeženstvo mogu biti opći i pojedinačni:

  1. Opći razlozi višeženstva su:

    a) disproporcija među polovima koja može da uslijedi nakon nesrazmjernog rađanja, više žena nego muškaraca ili zbog ratnog stradanja muškaraca u ratu kao i radi zaštite jetima,

b) interes šire društvene zajednice, kao što je potreba za povećanjem nataliteta stanovništva a to se postiže najlakše, s jedne strane ranom ženidbom, i s druge strane višeženstvom,

c) uspostavljanje i učvrščivanje rodbinskih veza, jer se na taj način učvrščuje porodica i društvo,

d) ženina plodnost se završava u periodu između četrdeset i pedeset godina, dok taj period kod muškarca traje do šezdeset godina, također mjesečni ciklus kod žene je neplodan i zabranjen je intimni odnos u vrijeme menstruacije,dok muškarac tog ciklusa nema,

e) upoznavanje sa šeriatskim propisima i islamskim vrijednostima koji nude rješenje za društvene probleme. 

  1. Pojedinačni razlozi višeženstva su:

    a) sterilnost žene koja može biti trajnog karaktera,
    b) bolest žene koja zahtijeva dugotrajno liječenje,
    c) vjersko ubjeđenje pojedinca,
    d) urođeni nagon – tjelesna potreba pojedinca.
25.06.2009.

Smisao i mudrost dozvole višeženstva u Islamu

Islam gleda na društvenu zajednicu kao na životnu vagu kojoj moraju biti izjednačeni tasovi. Radi društvene atmosfere i ambijenta potrebno je da broju žena odgovara broj muškaraca. Ako se dogodi da je veći broj žena od muškaraca, kako učiniti sklad i harmoniju među njenim stanovnicima? Imamo li pravo uskratiti ženi potrebu bračne zajednice, osjećaj njena materinstva i hoćemo li je prepustiti društvenom nemoralu i razvratu kako bi joj nadomjestili prazninu tih osjećaja, ili ćemo se pozabaviti ovim pitanjem, pa ga riješiti u duhu etičkih, moralnih, ljudskih i društvenih principa čuvajući na taj način društveno dostojanstvo žene i čast porodice, te sklada i harmonije društvene zajednice.

Kako da se suočimo s tom činjenicom, koja se uvijek iznova ponavlja i ništa nam ne koristi da je negiramo. Mora postojati neki princip na osnovu kojeg se može nastupiti i djelovati.

Postoje tri mogućnosti:

  1. jedan muškarac vjenča jednu ženu pri čemu će jedna ili više žena u dobi kad su sposobne za  brak ostati bez braka,
  2. svaki muškarac sklapa jedan zakonit brak i pored toga održava odnose s jednom ili više žena, koje ne nalaze muškarce,
  3. muškarci sposobni za brak (ili neki od njih) vjenčaju više od jedne žene, tako da one žive kao časne žene, a ne kao ljubavnice.

 Prva je mogućnost protiv prirode i u odnosu na žene nadilazi podnošljivo. Čak i ako bez muškarca mogu privređivati  za život na temelju svoje prirodne želje za normalnim životom ne mogu ga se odreći.

Druga je mogućnost protiv moralno besprijekornog smjera, kojem ide islam i protiv časti žene.

Treća je mogućnost ona, koju Islam bira. On je bira kao ograničeno dopuštenje, kako bi se suočio s jednom činjenicom, koju ne može otkloniti samo slijeganjem ramena.

preuzeto sa: http://muftiluk-tr.com.ba

25.06.2009.

Ponovno pitanje višeženstva

Ponovno pitanje višeženstva u BiH je postalo aktuelno nakon agresije na BiH (1992-1995) kada je ostao veliki broj nezbrinutih udovica i jetima. Znajući za mogućnost višeženstva u Islamu neki su iskoristili priliku i posegli za takvom vrstom braka na sebi svojstven način. Procedura sklapanja takve vrste braka je bila uz prisustvo svjedoka ili bez svjedoka. Jedni su takav brak učinili javnim a drugi tajnim činom. Zbog toga danas neki špekulišu o broju poligamnih brakova kod nas. Mišljenja sam da je spomenuta brojka preuveličana kao i to da je ovakav pristup poligamnom braku pravno upitan.

Ne može nas ostaviti ravnodušnim pismo čitateljke 'Preporoda' pod naslovom 'Gdje je društvena odgovornost?' u kom stoji:'' Poštovani, slušam i pratim ovu važnu temu oko poligamije i načudit se ne mogu da neko može osuđivati i nazivati nazadnom toliko humanu odrednicu, nešto što je Allah dž.š. dozvolio, a to se može nazvati poštivanjem ljudskih prava i kur'anskom tolerancijom. Zašto poligamiju ne legalizirati? Na hiljade je nas žena četrdesetih godina čiji su muževi, najbolji sinovi ove zemlje, dali svoje živote za BiH. Hoće li nas sada oženiti slobodni momci koji imaju previše i mladih i slobodnih djevojaka? Šta nama preostaje? Patnja i težnja za onim što je nagonski i prirodno? Zinaluk?... Mislim da je važnije tražiti odgovore na moja pitanja. Gdje je društvena odgovornost prema ovoj kategoriji žena? Razmislimo o tome.

preuzeto sa: http://muftiluk-tr.com.ba


Stariji postovi

Poligamija
<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031